Ako se tržište preduzeća shvati kao skup potrošača ili kupaca, onda se segmentacija tržišta može definisati kao podela skupa potrošača na grupe prema određenim karakteristikama, koje bitno utiču na njihovo ponašanje.
Grupe potrošača koje su izdvojene iz skupa potrošača, nazivaju se tržišnim segmentima. Obeležje potrošača koja služe kao kriterijum za podelu nazivaju se segmentacione promenljive.
Osnovni princip segmentacije tržišta sastoji se u nastojanju da se skup potrošača podeli na što homogenije grupe. Razlike u ponašanju potrošača unutar grupe treba da budu što manje, a razlike između grupa što veće.
Ako su proizvodi namenjeni proizvodnoj potrošnji, onda se kao segmentacione promenljive mogu koristiti, na primer, grana kojoj kupac pripada, ekonomsko-finansijski položaj i sl.
Kada se radi o potrošnim proizvodima onda se kao segmentacione promenljive mogu koristiti brojne karakteristike potrošača:
1.demografske (pol, starost, broj članova domaćinstva i dr.)
2.socijalno-ekonomske (visina dohotka, zanimanje, obrazovanje i dr)
3.geografske (mesto stanovanja, naseljenost, i sl.)
4.psihološke (motivi kupovanja, namere i dr)
Izbor vrste i broja segmentacionih promenljivih zavisi od vrste prodajnog asortimana, homogenosti proizvoda, homogenosti tržišta i drugih faktora.
U zavisnosti da li se podela vrši prema jednoj, dve ili više segmentacionih promenljivih, govorimo o jednodimenzionalnoj, dvodimenzionalnoj ili višedimenzionalnoj segmentaciji.
Segmentacija tržišta omogućava preduzećima da jasnije sagledaju strukturu ukupnog tržišta i da potpunije upoznaju potrebe potrošača. Zato segmentacija tržišta predstavlja osnov za usmeravanje ukupnih marketinških aktivnosti preduzeća.